Autizam kao razvojni poremećaj komunikacije najčešće se javlja u ranom djetinjstvu i traje do kraja života, te se najčešće javlja kod osoba muškog pola. Autistične osobe nailaze na najviše problema u učenju, počev od ranog usvajanja osnovnih navika pa sve do sticanja apstraktnih znanja i socijalnih navika.
Roditelji običnu uoče prve karakteristične znakove u periodu između prve i treće godine života, te se ranim otkrivanjem autizma može pomoći djetetu da stekne određene socijalne vještine i samostalnosti.
Autizam utiče na mnoge dijelove mozga, te se kod nekih osoba vide teža oštećenja poput intelektualnih poteškoća, izraženog ćutanja, ponavljajuće motorike (lupkanja rukama ili ljuljanja), kod drugih sa blažim oštećenjima može postojati aktivan ali prepoznatljivo neobičan socijalni pristup usko ograničenih interesa. Autizam se ne liječi ali se na probleme iz autističnog spektra može uticati, te je jako bitno što ranije dijete uključiti u obrazovno-vaspitni sistem, čime se postižu ohrabrujući rezultati.